Krajolici & Vedute

Najzastupljeniji motivi Vidovićevih slika: krajolici i vedute Venecije, Chioggie, Trogira, Splita i splitske luke.

1

Venecija

 

„ Tko sretniji od mene što ću živjeti u gradu svojih snova i što ću moći crpiti sve ljepote akademije na glasu “ (E. Vidović). Venecija je iskrsla pred njegovim začuđenim očima, na lagunama, u maglici svojih voda, onakva kakvu ju je kasnije često slikao na slikama i studijama. Prve slike koje su ga se dojmile, međutim, nisu bile bogate crkve ili kićene gotičke palače, pa ni šarene gondole po kanalima, nego baš male, skromne uličice, sa zanimljivim životom u sebi, tipičnim za mediteranske gradove. " Riješio sam se akademije i počeo raditi u prirodi, a Venecija je bila bogata motivima i koloritom “ (E. Vidović). Njegov pravi atelijer bila je široka i slobodna Venecija: venecijanske uličice, lagune, crkve i galerije …

2

Chioggia

Slikoviti kanali (Canale della Vena, S. Domenico, Lombardo i manji Perotolo) često se susreću na Vidovićevim slikama. Chioggia mu je pružala više nego Venecija. Dok je Venecija bila raspjevana, raskošna, bučna, u ribarskoj Chioggi sve je bilo patrijarhalno, slikovito, goldonijevski jednostavno i duhovito. Vidovića je, kako je i sam kazao, zanimao duboki kolorit jesenskih i kišnih dana te zalasci sunca. Po cijeli dan je radio studije iz prirode, s malim kartonima obilazio sve uličice, sve kanale, i slikao neumorno. Slikovit i intiman život po uličicama, neprestani dolazak i odlazak marljivih ribara u malim brodicama, prodavanje ribe, kao i tipične njihove lađe, "bragozzi", na otvorenim lagunama, a sve uronjeno u maglicu vodenih para, koja stvara dubinu prostora i stapa susjedne boje u meke baršunaste obrise ... "

4

 

Split

" Vidović nije ilustrativno slikao Split poput nekih drugih domaćih i inozemnih slikara. On je dao ugođaje starog Splita, dao je one ugođaje koji su mogli biti izazvani u dušama građana prve polovice 20. stoljeća i koji će jednom, naglim i temeljitim mijenjanjem grada i života u njemu, kao i gledanja na grad i život u njemu, biti dragocjeni, jer povijest jednog grada nije povijest njegovih zgrada, niti povijest načelnika, vladara ili osvajača, nego povijest njegovih ljudi, života i dojmova tih ljudi. A Vidović je bio jedan od njih; štoviše, u njegovom su se liku usredotočili stari Splićani; njegovim očima i njegovim osjećajima gledali su i osjećali i oni koji su već bili pokojni i prepustili mjesto novim generacijama, koje gledaju i osjećaju drukčije. A ako je Vidovićev krajolik i bio nešto literalan i poetičan, činjenica je da su i ondašnji građani Splita bili u priličnoj mjeri literalniji i poetičniji od današnjih. "

5

 

Splitska luka

" Splitska luka nije bila izgrađena kao danas, a kuće su bile male, intimne i slikovito zbijene. S jedne se strane crnio tamni masiv tvornice cementa, a s druge visoka zgrada Lučke kapetanije. Te dvije zgrade uokvirivale su brojna kasnija Vidovićeva platna ove luke. … vidimo pozornicu njegovih djetinjih zbivanja: ribarsku luku Matejušku sa starim samostanom, ribarskim kućicama, usidrenim jedrenjacima i ženama koje na potoku peru robu ... u zoru i suton iz luke su izlazile ili u nju ulazile ribarske lađice ili trabakuli iz Italije i ucrtavali brazdu koja je sjekla tamno zrcalo mora. U tom su se zrcalu nestvarno ogledale tek malo zarumenjene kućice na obali .. skrivena ljepota i melankolična intimnost luke maloga mediteranskog grada potkraj 19. stoljeća … "

3

Trogir

 

" Trogir je uvijek bio mjesto posebnog hodočašća mladog i sijedog Vidovića. Volio ga je još više nego Split, i kao što je u djetinjstvu odlazio u Trogir kad god je mogao, tako je u zrelim godinama, na vrhuncu svoga umjetničkog uspona, svake jeseni odlazio u taj isti, malo promijenjeni Trogir, da slika onu istu siluetu grada, gledanu s Čiova, a okruženu Kamerlengom i vitkim zvonikom Sv. Ivana, one iste uličice ... Emanuel Vidović je bio slikar i umjetnik Splita i Trogira, ali nikada nije bio njihov ilustrator. Mnogi kvadratni metri njegovih platna islikani su katkada i površnije, ali ni jedan nije bio puka ilustracija za patriotske građane ili turiste željne uspomene, nego je svaki bio prodahnut, više ili manje, jednom autorovom idejom i njegovim individualnim gledanjem. Svaki prizor iz Splita i Trogira bio je gledan njegovim očima, a ne očima kupca, kao kod mnogih lokalnih slikara, osobito u ovim južnim turističkim gradovima.

Duško Kečkemet, citati iz "Duško Kečkemet, EMANUEL VIDOVIĆ - Život i djelo, Agram, Zagreb 2000."