Slikarske tehnike:

akvarel, tempera, gvaš, pastel, uljane boje, kombinirane tehnike

Smjerovi slikarstva:

Impresionizam, Divizionizam, Simbolizam, Art Nouveau, Moderna umjetnost, Post-impresionistički intimizam, Apstraktna umjetnost, Ekspresionizam

Motivi:

Interijer, pejzaž, veduta, mrtva priroda

Najpoznatije slike:

Angelus, Giudecca, Stara lutka, Stari škver kod Kamerlenga, Vranjic, Mali svijet, Stari sat, Splitska katedrala, Iz atelijera, Ugor, Stare lutke s paletom, Ave Maria, Iz venecijanske lagune, Sunčani poljubac, Iz lagune, Predvečerje, Kuća uz more, K mrtvom gradu, Mali atelijer, Na škveru, Seljačke kuće na Jadru, U splitskoj luci, Sviće!, Mrtva priroda sa starim satom, Splitska luka, Moj stari atelijer, Jutro Božića, Jarebica, Stare boje i kistovi, Škarpina, Konjić, Papirnato cvijeće, Kamerlengo, Trogirska katedrala

Emanuel Vidović 1870. - 1953​ 

Slikarstvo Emanuela Vidovića možemo pratiti po razdobljima i po tematskim cjelinama njegovog likovnog stvaralaštva. Tematska podjela slikarovog opusa jasno je definirana u 5 cjelina: 1. Talijanski, splitski i trogirski krajolici; 2. Interijeri (stana i atelijera); 3. Mrtve prirode; 4. Interijeri splitskih i trogirskih crkava i 5. Sjećanje na mladost. 

1

KRAJOLICI


Talijanski, splitski i trogirski krajolici; od kraja 19. st. do početka Drugog svjetskog rata.

2

INTERIJERI


Interijeri atelijera i stana: svjetliji od 1926. do 1928., kasnije mračniji, od 1942. do 1953.

3

MRTVE PRIRODE


Slično kao i kod interijera atelijera i stana; od 1926. do 1928. te od 1938. do  1953.

4

INTERIJERI CRKAVA


Interijeri splitskih i trogirskih crkava, od 1938. do 1944. godine.

5

SJEĆANJE NA MLADOST


Krajolici sjećanja, slike nastale u razdoblju od 1941. do kraja života 1953.

Razdoblja slikarstva 1887. - 1953.

Periodizacija Vidovićevog slikarstva kao i datiranje samih radova otežano je iz više razloga. U njegovim djelima, poglavito u prvom desetljeću rada, nailazimo na više slikarskih stilova. Pored toga, veliku većinu svojih radova slikar nije sam datirao, što dodatno otežava vrednovanje i kategorizaciju po razdobljima djelovanja. Neosporno je također da je Vidović svoj prepoznatljivi i jedinstveni slikarski stil (g)radio kroz čitave godine svog umjetničkog stvaralaštva, dakle od prvih radova iz razdoblja školovanja u Veneciji 1887., do kraja života, 1953. godine. Kod vrednovanja Vidovićevog slikarstva kao i pri periodizaciji njegovog opusa treba imati na umu da je Vidović slikar bez slikara-mentora i trajnog relevantnog uzora, da je kroz čitav život prolazio kroz teška i bolna iskušenja (smrt oca u ranom djetinjstvu, smrt sina Igora u 3 g. života, prijelom bedrene kosti i nemogućnost izlaska iz stana u posljednjim godinama života) kritične trenutke i borbu za goli opstanak (otpust s posla i krivična optužnica, neimaština i gladovanje, dva svjetska rata, briga za mnogobrojnu obitelj, nerazumijevanje likovne kritike i sredine, učestale selidbe stanovanja i manjak atelijerskog prostora). Dodatni problem vremenskog lociranja pojedinih slika je Vidovićevo eksperimentiranje, motivirano ponekad slikom nekog drugog majstora, a katkad i nekom svojom davno naslikanom slikom.

 

Igor Zidić, povjesničar umjetnosti i vjerojatno najbolji poznavatelj Vidovićevog djela, uvidio je 8 razdoblja slikarevog stvaralaštva:

I RAZDOBLJE

1887. – 1892.

II RAZDOBLJE

1892. – 1897.

III RAZDOBLJE

1897. – 1906.

IV RAZDOBLJE

1906. – 1920.

V RAZDOBLJE

1921. – 1930.

VI RAZDOBLJE

1930. – 1936.

VII RAZDOBLJE

1936. – 1944.

VIII RAZDOBLJE

1944. – 1953.

Izvori: Duško Kečkemet, EMANUEL VIDOVIĆ - Život i djelo, Matica Hrvatska, Zagreb 1959.; Duško Kečkemet, EMANUEL VIDOVIĆ - Život i djelo, Agram, Zagreb 2000.; Igor Zidić, (predgovor), Umjetnički paviljon u Zagrebu, 1971., Zagreb, Retrospektivna izložba Emanuel VIDOVIĆ 1870 / 1953.;  Igor Zidić, (umjesto predgovora) E. VIDOVIĆ, Galerija umjetnina Split, 1982., Split, Retrospektivna izložba 1870. – 1953.; Igor Zidić, (ljetopis) Emanuel Vidović 1870-1953., Retrospektivna izložba, Zagreb 1987.

Slikarstvo Emanuela Vidovića

u 24 slike, kroz citate Duška Kečkemeta, Krune Prijatelja, Cvite Fiskovića i A. G. Matoša